Stretching
STRETCHING - doslovno "istezanje” - oblik je tjelesne aktivnosti usmjeren na mišićnu ekstenziju koji se može prakticirati kao gimnastika ili kao tehnika zagrijavanja i razgibavanja. Prilagođen je svim uzrastima i spolovima, može se prakticirati u bilo kojoj tjelesnoj kondiciji, a odlično djeluje na živčani sustav, na kardiovaskularni sustav te na mišiće i zglobove. Redovito ga prakticiraju atletičari, prije i nakon sportskih aktivnosti, a on im omogućuje da održe fleksibilnost mišića i zglobova prevenirajući tako kidanje i istezanje. Jednostavnost izvođenja i njegova prilagodljivost svakom ponaosob čine ga korisnim svima koji jednostavno žele smanjiti razinu stresa, koji žele vratiti prirodnu psihofizičku napetost i održati vlastitu tjelesnu kondiciju.

Kontraindikacije su tek minimalne: stretching se ne preporučuje samo onima koji su nedavno bili podvrgnuti kirurškim zahvatima ili imaju problema sa zglobovima i mišićima, te onima koji su dugo vremena provodili neaktivno u sjedećem položaju. Svi ostali moraju samo paziti da vježbe obavljaju pravilno i da stretching prakticiraju s određenom redovitošću, da se pretjerano ne naprežu i da ne pokušavaju pretjerano iskušavati svoje fizičke granice.

KORISTI OD STRETCHINGAstretching
Praksa istezanja, ako se provodi korektno i redovito, može nam donijeti sljedeće dobrobiti:
- Redukciju mišićne napetosti
- Veću koordinaciju pokreta
- Psihofizičku pripremu za sportske aktivnosti
- Prevenciju od pucanja mišića
- Svijest o vlastitom tijelu, o njegovom potencijalu i njegovim granicama
- Poticanje cirkulacije
- Općenito dobar osjećaj, kako u umu tako i u tijelu

Naslonjen na isti fiziološki temelj kao i sustav za kontrolu pokreta, stretching zahtijeva posebnu pažnju koju treba usmjeriti na disanje koje mora biti polagano, kontrolirano i ritmično, primjereno položaju koji se u određenom trenutku zauzima i nikada ne smije biti u kontrastu s prirodnim načinom disanja. Počinje se fazom zagrijavanja, a potom se postupno prelazi na fazu "jednostavnog" istezanja i fazu "razvoja" koja podrazumijeva povećavanje fleksibilnosti, ali ugodne i bez trauma. Svaki položaj treba pokušati zadržati minimalno 10 i maksimalno 30 sekundi, a pri kraju svakog položaja tenzija mora biti smanjena (i to gradualno), izbjegavajući nagle pokrete koji bi mogli narušiti već uspostavljenu fleksibilnost.